Mnogi dobri prirodni tretmani ponekada nemaju pravi učinak, jer uz njih nije išla ispravna prehrana.
Boriti se protiv raka, a nastaviti s uobičajenim načinom prehrane i uopće života je kao kada bi ste jednom rukom gasili vatru vodom, a drugom dolivali ulje.
Takav „vatrogasac“ bi konačno pao potpuno iscrpljen i vatra bi na kraju prevladala.
To se događa sa imunim sistemom.
Koliko je hrana važna mogli ste zaključiti iz svega do sada navedenog, jer i samo uzimanje hrane izaziva ogroman broj kemijskih reakcija u organizmu.
A cilj većine terapija je promjena nekih biokemijskih procesa.
Ne možete se liječiti od raka, a nastaviti da u organizam unositie kofein, rafinirani šećer, rafinirano brašno, rafinirano ulje ili da veći dio vremena provodite uz TV ili kompjuter u zatvorenom prostoru, bez Sunca i cirkulacije svježeg zraka.
Zna se i da bežični telefoni utiču na frekvencije pojedinih molekula u organizmu.
Takav tretman onda nema efekta.
Kod kancera se tretira čitav metabolički proces i važno je i ono što se uzima i ono što ne smije da se uzima.
Kancer je definitivno bolest koja je posljedica kronično poremećenog metabolizma, pa se, logično, može u liječenju pomoći pravilnom prehranom ukoliko bi ona djelovala tako da može da uništi kancerozne stanice, zaustavi kancerogene procese, podigne imuni sistem i vrati metabolizam u normalu.
Ovo je moguće samo hranom koja sadrži nutrijente koji uništavaju stanice kancera.
Evo samo nekoliko nutrijenata iz povrća za koje se do sada zna da djeluju pogubno na stanice kancera: sirova mrkva ( alfa karotin, beta karotin, Vitamin E…), brokule (sulforafani/izotiocinati), kupus (izotiocinati), zelena špargla (saponini), celer, cikla (proantocianidini), začin turmerik (kurkurmin)…
Ovakav način liječenja traži veoma precizno definiran jelovnik, a ne nasumice izabrane sirove namirnice ili makrobiotiku.
Pored toga važno je i gdje se nalazi kancer i u kom je stadiju, koliko je oslabljen imuni sistem, u kakvom je stanju čitav organizam, odnosno koliko energije je u stanju da odvoji za probavu hrane.
Sirova hrana traži više energije da bi se apsorbirala, nego kuhana.
Dakle, ne postoji univerzalna dijeta za kancer već se ona prilagođava svakom pacijentu posebno.
Ono što se pokazalo uspješno kod nekog, ne mora da znači da će djelovati kod svakog.
Nije dopustivo ni miješanje različitih dijeta, ukoliko ne poznajemo točno način kako dijeta „radi“.
Pravljenje adekvatnih antikanceroznih dijeta je poslednjih decenija dalo veoma dobre rezultate.
Ima slučajeva i gde su i sami oboljeli uspijeli da sebi sprave efeknu recepturu i promjenom u ishrani sami se izliječe.
Ali, ovakav pristup je bio, ipak, samo slučajnost.
Nasumice tražiti lijek mijenjajući prehranu može biti ponekad kobno gubljenje vremena.
Također, treba znati da pojedini antikancerogeni nutrijenti ne idu sa nekim drugim nutrijentima i može doći do njihovog konflikta pri čemu se antikancerozni efekat oslabi ili potpuno poništi.
Dakle, hrana jeste lijek, ali samo kada se točno zna što se unosi i kako to djeluje na kancer.
Preporučujem da se prehrana kombinira sa Klasičnom homeopatijom, jer homeopatija među ostalim izuzetno djeluje na psihu, a rak je često bolest potisnutih emocija.
