Genetska predispozicija (mijazmi)

Mijazmi su urođeni teret ili predispozicije, koje su nastale kao posljedica činjenice, da su naši preci preboljevali određene jake  bolesti, koje su ih oslabile. Neke bolesti, iako ih prebolimo, ostavljaju posljedice. Tu svoju pridobivenu slabost zato prenosimo na potomke. Takve bolesti, koje ostavljaju posljedice i na potomcima, su: sifilis, gonoreja, tuberkuloza, šuga, kancerogena oboljenja i druge. Mijazmom možemo slijediti i do sedam generacija u prošlost. Prvi je mijazme opisao početnik homeopatije njemački liječnik Samuel Hahnemann. Izraz mijazmi  dolazi iz grčkog jezika i znači „madež“. Korišten je i u drevnim medicinskim tekstovima kao „loši zrak“ ili „štetni uticaj“. Izraz koristimo u svim jezicima (angl.miasms, njem. Miazmen), različiti  autori pa ih dosta različito tumače. Već tradicionalne medicine, kao što je kineska ili indijska, su opisivale te utjecaje kao nasljeđene energije“. Kako se mijazmi prenose sa koljena na koljeno, se nikako još nisu dogovorili. Hipoteza je jako puno. Od hipoteze o genetskom prijenosu, preko energetske hipoteze (prenosi se samo informacija) pa sve do hipoteze, da se prenose u trudnoči preko majčine krvi. Činjenica je, da je i konvencionalna medicina utvrdila, da npr. tuberkuloza pušta promjene na genetskom materijalu bolesnika. Svakako pa se svi terapeuti komplementarne medicine, koji su svjesni te problematike, slažu da mijazmi imaju najveći utjecaj na zdravlje.

U homeopatiji bi mijazme mogli opisati i kao urođene tendencije ili urođene slabosti. U njemačkom jeziku mijazmima kažu i urođeni toksini (Erbstoxine). Izraz je vrlo pogodan, jer se po mojim iskustvima mijazmi stvarno ponašaju, kao da imamo u tijelu otrove, koji se onda iz tijela polako izlučivaju (ili i ne, ako sa neprimjernim životnim stilom otrove još dodatno unosimo).

Svaki od nas se rodi na svijet sa različitimi potencijalnim mogućnostima za zdravlje. Baš o tim mogućnostima govori homeopatska nauka o mijazmima ili konstitucijama (u širem značenju riječi). Jer mijazme nasljedimo (kao i sve naše tjelesne karakteristike), nas prate cijeli život. Večina ljudi nasljedi sve glavne mijazme. Kod dosta ljudi se desi, da ostanu u „stanju mirovanja“ i nikada se ne aktiviraju. Takvi ljudi žive obično dosta zdrav život, paze na prehranu te ne dožive večih stresova i trauma u životu. Baš ti mijazme aktiviraju. Da imaju i nikada aktivirani mijazmi utjecaj na zdravlje, se kaže u starosti. Svi smo več primjetili, da nas u starosti muče iste bolesti kao naše roditelje ili bake i djedove i obično su uzroci smrti kod uže rodbine slični.

Klasični šokovi ili traume, koji mogu aktivirati mijazme, su: cijepljenja, jače dječje i druge zarazne bolesti, često ili dugotrajno uzimanje jakih farmaceutskih lijekova (antibiotici, kortikosteroidi, kemoterapeutici, neuroleptici…), kemijski zagađivači (npr. teški metali), fizički udarci, kao što su nesreće ili padovi na glavu, operacije, ozljede kod rođenja, psihički šokovi, kao što je gubitak voljene osobe i slično.

Mijazmi se znači među sobom ne isključuju. Kod toga nije nužno, da se svi pokažu u jednakoj jačini ili, da se u životu aktiviraju svi. Obično je jedan sam mijazam onaj, koji se kaže na van sa tipičnim znakovima. Također je važno naglasiti, da je jakost utjecaja mijazma kod pojedinaca jako različita. Neki imaju mijazme blago izražene, drugi pa jako snažno. Na mijazme moramo gledati sa očima konstitucije – te karakteristike su nam stavljene u koljevku te imaju loše i dobre strane. Ako uzmemo na primjer tuberkulinski mijazam – slabost su sluznice, zato imaju ti ljudi sa njima tegobe. Ali su osobe sa tuberkulinskim mijazmom i jako brzo zadovoljni ljudi, koje je lako zadovoljiti sa malim stvarima i ima i to naravno u životu svoje prednosti.

Iako se učinak mijazma može sa sazrijevanjem imunološkog sistema dosta smanjiti („ prerastemo ih“), ne nestaju u potpunosti. To su utjecaji, koji traju cijeli život i nas prate kao sjena. Također se možemo sami rješiti njihovog negativnog utjecaja i postižemo optimalno zdravlje (posebno sa homeopatijom), ali još uvijek ih možemo prenijeti na potomke. Nasljeđivanje jako izraženih mijazma može preskočiti generacije, isto tako nije nužno, da ih imaju u familiji sva braća i sestre ili se može desiti, da ima svaki potomak izraženo snažnije drugi mijazam.

Utjecaj mijazmi na zdravlje može se kroz ljudski život smanjivati, jer se sa sazrivanjem imuniteta i prevladavanjem dječjih bolesti njihov utjecaj na zdravlje smanjuje. Ako kažem to više poetično: „U vatri dječjih bolesti sagore mijazmi.“ Večina ljudi ih do odrasle dobi uspije „presjeći“, ako se ipak imunitet ne može normalno razvijati i sazrijevati, ih često prenose u odraslu dob. Takvi odrasli imaju zatim veće tegobe sa različitim kroničnim bolestima. U današnje doba to je sve češća pojava zbog suvremenog „liječenja“ akutnih bolesti, jer sa cijepljenjem, skidanjem temperature, uzimanjem antibiotika i protuupalnih lijekova sprječavamo imunološki sistem pri normalnom sazrijevanju.

Glavni mijazmi u homeopatiji i njihove glavne karakteristike su:

  • Psora (kožni mijazam) = nedostatak svih oblika
    • slabost je većinom koža
    • znakovi se mogu pogoršati bilo kada
  • Tuberculinum (tuberkulinski mijazam) =  svi oblici nezadovoljstva i iscrpljenosti
    • slabost su sve sluznice, može biti i koža i vezivno tkivo
  • Sycosis (reumatski mijazam) = svi oblici viška (pretjerani rast i razmnožavanje)
    • slabost su jetra, mogu biti i spolni organi ili živci
    • znaci se pogoršavaju danju, a poboljšavaju navečer i po noći
  • Carcinosinum (kancerogeni mijazam) = nemogučnost prilagođavanja
    • sklonost kancerogenim oboljenjima
  • Syphilinum (živčani mijazam) = svi oblici uništenja i degeneracije
    • slabost je živčani sustav, može biti i koža ili kosti
    • znaci se pogoršavaju navečer i po noći, poboljšavaju preko dana

Svi mijazmi imaju nešto zajedničkoga – na koži se pokažu sa svojim karakterističnim osipom. Taj osip je  pokušaj tijela, da izbaci štetne učinke mijazmi na periferiju tijela, znači čim dalje od vitalnih organa. Ako tijelo pri tom ometamo (npr. mažemo sa kortikosteroidnim mastima, kirurški odstranjujemo madeže, bradavice,  itd.), energija mijazmi se može okrenuti unutra i bolest postane dublja (to utječe na unutrašnje organe). Mijazme bi u homeopatiji po tom, kako duboko djeluju u tijelu, mogli podijeliti na više slojeva. Ako bi ljudsko tijelo usporedili sa lukom, bio bi najudaljeniji sloj carcinosinum (nekakvi štit oko tijela), ispod njega površinska psora, sljedio bi dublji tuberculinum. Sycosis se proteže još dublje, u najdubljim slojevima se skriva syphilinum.

U homeopatskoj literaturi možemo nać  jako slikovite opise mijazama, uključujući  zanimljiva obrazloženja, odakle proizlaze i sa povjesnim pregledom pojavljivanja različitih Mijazmi bolesti, iz kojih su nastali mijazmi.

Kožni mijazam (psora) posljedica je šuge kod naših predaka. Šugu uzrokuje parazitsko grinje Sarcoptes scabiei, koje se naseli u koži i sa svojim djelovanjem i izlučevinama uzrokuje upale na naseljenim djelovima, posljedica je svrbež. Bolest je još uvijek prilično česta i pojavljuje se tamo, gdje je velika naseljenost na malom prostoru (vrtići, domovi za starije, vojarne, zatvori). Najtipičniji znak je intenzivna svrbež te osip, posebno među prstima.

Kožni mijazam je poznato homeopatima, najviše pogodi kožu. Znači, sklonost ka osipu i svrbežu kože je tim ljudima urođena. Sve, što se dešava u tijelu, se odražava na koži. Ljudi sa kožnim mijazmom su često alergičari. Najtipičnije alergije za njih su inhalacijske i inače su najviše alergični na dlake/epitele životinja i kučno grinje, često imaju i peludnu groznicu. Koža često izgleda nečista (prljava) i svrbi i bez osipa. Svrbež se pogorša u doticaju sa vunenim vlaknima. Ljudi sa tim mijazmom se dosta znoje te mogu imati jak miris tijela. Loše podnose hladnoću (imaju osječaj , da im je hladno do kosti), većinom su  zato previše odjeveni.

Tipično za ljude sa kožnim mijazmom je i to, da imaju često oslabljen imunitet; puno pokušaja liječenja različitih zdravstvenih tegoba nije uspješno. Simptomi svih kroničnih bolesti, koje imaju, su jako tvrdokorni. Često pate od različitih nedostataka  – vitamina, minerala, enzima…

Još nešto tipičnih psiholoških znakova: pretjeran odaziv na vanjske podražaje; zabrinutost, strahovi, nemir, neurotična stanja; strah pred neimaštinom, egzistentni strah; opčenito osječaj premorenosti.

Tuberkulinski mijazam (tuberculinum) je nastao kao posljedica preboljevanja tuberkuloze kod naših predaka. Jer je bila tuberkuloza u zadnjih 200 godina među našom populacijom do petdesetih godina 20. stoljeća jako česta bolest, je i taj mijazam jako čest, najčešči od svih mijazma. Podataka za Hrvatsku nema, podaci za njemaćku populaciju pa kažu, da se 70% djevojčica i 40% dječaka rodi sa aktivnim tuberkulinskim mijazmom. U praksi to znaći, da imaju oslabljene sluznice. Sluznica je u tijelu jako puno – od dišnog sustava, probavnog sustava, mokračnog sustava do kože. Sluznice su granica  među vanjskim i unutarnjim svijetom i zato služe i kao prva obrambena linija, koja spriječava invaziju mikroorganizama u tijelo. Kod ljudi sa tuberkulinskim mijazmom je ta obrana okrnjena. Skloni su i ka povečanom stvaranju sluzi. Obično kod pojedinca nije oslabljena ukupna površina sluznice, nego samo određeni dio. Neki brzo shvate, da imaju slabost dišnih puteva, drugi crijevo, treći nosnu šupljinu, četrti mokračne puteve, peti kožu itd. Homeopatija čisti mijazme i njihove slabosti.

U Hrvatskoj i susjednih državah je nastao problem zbog specifične situacije, jer su u zadnjih 50. godinah rutinsko cjepili svu djecu protiv tuberkuloze, pored toga su cijepili i sve krave. Zato što u Hrvatskoj prevlada unutarnji uzgoj stoke, su krave prilično kronično bolesne životinje i kronični (prikriveni) kravlji oblik tuberkuloze je jako čest. Kod cijepljenja doista unose u novorođenčad žive oslabljene uzročnike goveđe tuberkuloze – mikobakterije, koje zato lako uzrokuju infekciju i izlučuju svoje bakterijske toksine – tuberkuline. Tuberkulini su jako otrovni toksini i kod nas imamo zbog opisane situacije kravlje mlijeko i mliječne proizvode iz kravljeg mlijeka s tuberkulini jako zaražene. Baš zaraženost mlijeka sa tuberkulini je obično kriva za pojav alergije na mlijeko kod onih, koji imaju tuberkulinski mijazam.

Pored toga imaju te osobe zbog mijazma oslabljene sluznice i se nakon cijepljenja može desiti, da se ubrizgane mikobakterije nasele u tijelu i na određenom dijelu uzrokuju upalu. Tuberkulini iz mikobakterija zatim uzrokuju puno problema  – ovisno od mjesta, gdje je upala, pa i mnogih drugih okolnosti – npr. gdje imajo druge slabosti i načina čiščenja tuberkulinov iz tijela. Tuberkulini su tako velike molekule, da ih tijelo ne može izlučiti preko bubrega. Zato se izlučuju isključivo preko sluznice i inaće jako sporo. Nije rijetko, da se izlučuju i po par godina. Jako se vole „priključiti“ čišćenju tijela po akutnih bolestih. Različiti ljudi izlučuju tuberkuline preko različitih dijelova sluznice, neki preko kože, drugi preko sluznice pluća, nosne šupljine ili crijeva. Poremečene sluznice kod čišćenja tuberkulina izlučuju velike količine sluzi.

Za ljude sa tuberkulinskim mijazmom je nužno, da strogo izbjegavaju kontaminirano kravlje mlijeko i sve mliječne proizvode od kravljeg mlijeka. Kozje i ovčje mlijeko je  za njih pogodno, ako nije miješano sa kravljim. Dok ljudsko tijelo sadrži tuberkuline, zaraženog mlijeka ne podnosi. Zato je obično potrebna prilično dugotrajna dijeta bez kravljih proizvoda.

Tuberkulinski mijazam sa svojim oslabljenim sluznicama donosi sa sobom još jednu slabost i inaće problem sa detoksikacijom tijela preko sluznice. Sluznica se ponaša kao, da je u jednu smjer (unutra) previše propusna, u drugu smjer (van) premalo. Jer su sluznice bitan organ za detoksikaciju  (posebno sluznica debeleg crijeva), ljudi sa tim mijazmom se teško oslobode suvišnih otrova,  Tuberculinum     koji se zato vole nakupljati u vezivnom i masnom tkivu, a posebno u različitim zglobovima.

Tuberkulinski mijazam zbog svog djelovanja sa sobom doprinosi sklonosti ka alergijama.  60 % alergičara ima tuberkulinsku podlogu. Tuberkulini so inaće toliko otrovni toksini, da organizam iznimno iritiraju. Tak imunološki sustav je u posebno razdraženom stanju (i direktna alergija na tuberkuline nije rijetka) i u takvom stanju može odreagirati na mnogo tvari, koje same po sebi uopće nisu problematične (hrana, prašina, pelud, dlaka…).

Još nešto tjelesnih i psiholoških karakteristika tuberkulinskog mijazma. Često je taj mijazam povezan sa limfatičnom konstitucijom (svijetla prozirna koža, plave oči, svijetla kosa, duge trepavice, pravilni oblik lica); tipični su svi oblici tegoba sa dišnim putevima, bolesti kosti i hormonalnih žlijezda, noćno znojenje -posebno  u glavu, bolovi u kostima kod prebrzog rasta, upala sluznica u glavi (sinusitisi, otitisi…); kod dijece jako je česta dugotrajna inkontinencija noću (mokre u krevet i do 13. godine); česta je hiperaktivnost; želja, da bi živjeli jako intenzivno; po prirodi su osobe sa tuberkulinskim mijazmom „uživači“ (brzo zadovoljni, a za kratak čas); jako vole promjene i žude za novim iskustvima; tipična je žudnja za nedostupnim; zbog intenzivnosti života („zagrabe život sa velikom žlicom“) više puta doživljavaju osječaj sagorjelosti.

U klasičnim homeopatskim tekstovima tuberkulinskog mijazma nečemo nać, jer je prilično „suvremeni“ mijazam, kao što je rečeno, trenutno među svima i najčešči. Na tom mjestu mogu dodati svoju hipotezu, zašto je taj mijazam tako čest. Kraj 40. godina 20. stoljeća su dva francuska „znanstvenika“ došla na ideju, kako „ukrotiti“ tuberkulozu, koja je bila u tim vremenima još jako česta bolest. Jer se zbog snažne patogenosti uzročnika ljudske tuberkuloze (bakterije Mycobacterium tuberculosis) sa cijepivom niso usudili ubrizgavati, su ga posudili kod krava. Govedo ima svoju različicu tuberkuloze, uzročnik je srodna mikobakterija Mycobacterium bovis. Sa cijepljenjem su kod rođenja u djecu desetljećima ubrizgavali uzročnika, koji je u osnovi životinjski i sa kojim se čovječanstvo nikada nije suočilo. Na taj način su ih hipersenzibilizirali. Od jednom se je goveđa tuberkuloza (večinoma u kroničnom obliku) počela pojavljivati i kod djece i to posebno kod djece sa rođenim tuberkulinskim mijazmom. Ta preosjetljivost se je prenosila iz roda u rod i sada se rađa treća generacija dijece, među kojima je više nego pola “zagađena“ sa goveđim oblikom tuberkulina i posljedično alergična na kravlje mlijeko.

Reumatski mijazam (sycosis) je posljedica preboljevanja gonoreje kod naših predaka. Bolest uzrokuje bakterija Neisseria gonorrhoeae. Gonoreja je još dandanas znatan zdravstveni problem, u zadnjem desetljeću pa je u razvijenem svijetu u snažnom upadanju. Jer je spolno prenosljiva bolest, je večinoma ograničena na smetnje sa spolnim organima. Za gonoreju je tipično snažno izlučivanje gnoja iz pogođenih upaljenih dijelova. Bolest može uzrokovati komplikacije: kod muškaraca se može proširiti na mokračni sustav, a kod žena na karličnu šupljinu, čest je i zglobni oblik infekcije (posebno na stopalima i rukama), širenje infekcije na rektum ili konjuktivu. I ta bakterija izlučuje toksine, koji ozljeđuju tkivo i uzrokuju opsežne upale.

Za taj mijazam je najtipičniji nekontrolirani rast tkiva (bradavice, ciste, polipi, tumori…) i pretjerano izlučivanje različitih izlučevina (gnoj…). U familijarnoj anamnezi tipično nađemo kancerogena oboljenja i kronični reumatizam.

Glavni organ, koji je pogođen kod tog mijazma, je najviše jetra. Jetra ima u tijelu centralnu ulogu, jer ima iznimno puno zadaća. U grubom ih možemo podjeliti na 4 dijela:

  • metabolička uloga (jetrene stanice su prave stanične tvornice, u kojima se održava na stotine biokemijskih procesa i u kojima nastaju elementi za opskrbu svih drugih stanica u tijelu),
  • probavna uloga (jetrene stanice izlučuju žuć, koja je potrebna za probavu masnoća),
  • detoksikacijska uloga (u jetri se dešavaju različiti kemijski procesi, koji mijenjaju različite otrovne spojeve, da bi ih napravili netoksične i pogodne za lučenje),
  • imunološka uloga (jetra je bitan imunološki organ, posebno je bitna kod nespecifične imunosti).

Mijazam može pogoditi jednu ili više jetrenih uloga. Najčešče je to detoksikacijska uloga jetre, zato je posljedica lošija detoksikacija tijela. Jer se tijelo suvišnih tvari teško oslobodi, one se talože u vezivnem tkivu i na dugi rok uzrokuju upale. Jako često to su različiti zglobovi, zato su reumatizam, artritisi, giht itd. česte tegobe, koje muče ljude sa tim mijazmom. Tipičan je artitis u jednom zglobu (npr. desno koljeno). Koljena su opčenito slabost tih ljudi. Kada se otpadne tvari počinju nalagati u živčanom sustavu, može biti pogođeno i djelovanje različitih dijelova živčanog sustava. Isto tako može biti slabost urinogenitalni trakt.

Zbog svoje oslabljene detoksikacijske funkcije osobe sa reumatskim mijazmom jako intenzivno reagiraju na cijepljenje! Često se nakon cijepljenja nikada više ne oporave i mogu imati jako teške zdravstvene tegobe.

Zbog slabosti jetre, osobe sa reumatskim mijazmom ne podnose alkohol, ako ga usprkos tome konzumiraju, napravi im nenadoknadivu štetu. Ne podnose ni vlage, zato im se stanje tipično popravi na moru i kod toplog suhog vremena.

Još nešto tipičnih tjelesnih znakova: česte su bradavice (tipične viseće bradavice oko vrata), genitalne bradavice, kožna znamenja, jetrene pjege itd.;žuta koža, svrbež kože; česte upale oči, glavobolje, išijasni bolovi, bolovi koji se premještaju; gusti žuti iscjetci, koji smrde po ribama; žene mogu imati probleme sa menstruacijom i neplodnošću; česte su tegobe sa mokračnim putevima i problemi sa seksualnošču; tipično je grizenje noktiju.

Par tipičnih psiholoških karakteristika ljudi sa reumatskim mijazmom (večinoma povezanih sa funkcijom jetre): jako su suzdržani ljudi; imajo probleme s vremenom (stalno žive u budučnosti, sve im ide presporo, zato su brzi i cijelo vrijeme  u gibanju); su strastveni (u svemu pretjeruju, nikada nemaju dovoljno); stalno su gladni i često jedu; tipična je jutarnja tuga i razdražljivost; sklonost ka depresijama in neurotični sindrom;  „nočni su ljudi“; često imaju osječaj neprikladnosti, kojeg pokušavaju sakriti; tipične su fiksne ideje.

Kancerogeni mijazam (carcinosinum) je noviji mijazam, koji se nadovezuje na reumatski mijazam. Neki autori ga ne razlikuju od reumatskog, jer mu je jako sličan, također si dijeli neke karakteristike živčanog mijazma. U familijarnoj povijesti tipično nađemo kancerogena oboljenja.

Neke tipične tjelesne tegobe ljudi sa tim mijazmom: kronični umor, mnoge alergije, hude reakcije na cijepiva, smetnje imunološkog sustava, nesanica, blijedo smeđe mrlje na koži (koje su takve boje kao mliječna kava), tamne jetrene točke na koži.

Neke tipične psihološke karakteristike ljudi sa tim mijazmom: perfekcionizam, osjetljivost, pretjeran osječaj dužnosti; radoholičari (ništa im nije problem napraviti, rade bez prigovaranja); česta je brza uvrijeđenost; tipično su preuzeli preveliku odgovornost prerano u životu; za njih su tipične potisnute emocije i osjetljivost na kritiku.

Jer je u našem društvu prisutan veliki strah pred kancerogenim oboljenjima (koji so na žalost u usponu), odlučila sam, da napišem malo više o psihološkim karakteristikama osobnosti, koja je podloga za razvoj kancerogenih bolesti. Kancerogena oboljenja imaju doista potpuno psihičke razloge, kojima slijede još tjelesni. Glavna suština osobnosti je  nedostatak povjerenja u sebe (slab ego). Takva osobnost dozvoli stanicama, koje nisu „ona“, da se razrastu, ne da bi aktivirala obrambene mehanizme, koji bi ih uništili. Taj proces počinje na emotivnom i mentalnom nivou davno, prije dok se na tjelesnom nivou pojavi tumor. Osobnost sa kancerogenim mijazmom ima tendenciju, da pusti drugima, da remete njezin osobni prostor i ne uzme si dovoljno prostora za sebe. Drugima pusti previše te je preblaga, da bi postavila granice. Takva osobnost se mora naučiti, da preuzme  svoju sudbinu u svoje ruke.

Psihičkoj podlozi takve osobnosti obično slijede neki tipični događaji u životu, koji vode ka gubitku odaziva. Odzivnost možemo definirati kao sposobnost čovjeka, da ohrani svoju umsku, emotivnu i fizičku integritetu sa uspješnim sigurnostnim sustavom pred vanjskim utjecajima. Događaji, koji snažno doprinose ka gubitku odzivnosti su masovna preventivna cijepljenja u ranom djetinjstvu, rutinsko smanjivanje temperature sa lijekovima, česta upotreba antibiotika ili kortikosteroida. Sve te mjere daju tijelu i imunološkom sustavu poruku, da se samo nije sposobno obraniti i da mu je potrebna vanjska pomoć. To ne samo da oslabi obrambeni mehanizam, nego daje osobnosti osječaj, da sama nije dovoljno snažna i dobra, zato se mora oslanjati na druge. Znači takva osoba ima nagon, da polaže snagu izvan sebe i se iznutra osječa krhko i ranljivo. Kada dozvoli, da joj se razvije tumor, se nakon toga podvrgne kemoterapiji, zračenju i operacijama. Je prekrhka, očajna i potpuno ovisna o svom liječniku. Začarani krug je zatvoren.

Tegobe osobnosti sa kancerogenim mijazmom imaju korjene u djetinstvu. Tu je jako bitan otac, to je očinska funkcija (može to biti i netko drugi, koji preuzme očinsku funkciju – npr. mama). Otac je taj, koji je za dijete simbol samopovjerenja, moći, socialnog položaja i realiziranja sposobnosti. Ako otac dijete potvrđuje u njegovim sposobnostima, nema tegoba. Tegobe nastanu, ako otac dijete konstantno kritizira i nikada ga ne pohvali, kada napravi nešto dobro ili ga jednostavno nema, da bi ga potical ili je previše zahtjevan do djeteta i ga oštro kažnjava. Moguče je, da mora dijete preuzeti prebrzo previše odgovornosti za svoju dob ili nije nikada dovoljno dobro, što god dijete napravi. Tako je njegovo samopovjerenje sporo, a sigurno narušeno. Dijete inače uloži nadljudske napore, da bi zadovoljilo oca (mamu, učitelja…) i postane uzoran, točan, dobar u svemu, što radi. Sa drugim riječima postane perfekcionist. Jako se boji grešaka i izbjegava bilo kave  kritike, tako da je pedantan, točan, poslušan. Takvo dijete se ne nauči braniti i postavljati granice. O sebi ima loše mišljenje, ipak sa svojim uzornim ponašanjem i odličnim uspjehom takve osječaje uspješno kompenzira. Ne zna reči ne i pravi je radoholičar.

Tipični strahovi osobe sa kancerogenim mijazmom (homeopatija): strah pred kancerogenim bolestima; strah od gužve, od uskih prostora, od visine; strah od paukova, miševa i zmija ; strah od neuspjeha, strah od neuspješno položenog ispita; strahod oluje.

Živčani mijazam (syphilinum) je posljedica preboljevanja sifilisa kod naših predaka. Sifilis je teška bolest, koje se često pretvori u kronično, ako tijelu ne uspije pobjediti uzročnika – bakterije Treponema pallidum. Bolest često napreduje sporo, bez većih znakova na početku bolesti, međutim s vremenom se raširi na večinu tkiva ipretvori se u jako ozbiljnu bolest. Za sifilis je tipična destrukcija mnogih tkiva. Bakterija uzlučuje t.i. luetične toksine, koje mikrobiolozi dugo niso mogli dokazati, u 80. godinama 20. stoljeća otkrili su, da su jako snažni toksini, koji preprečuju tvorbu DNK i bjelančevina u stanicama bolesnika. U razvijenom svijetu akutni je sifilis danas prilično rijetka bolest, u prošlosti je bio ozbiljan zdravstveni problem. Sifilis ima puno lica, sa mnogo znakova različitih jačina. Tipično je, da među ostalim pogodi kožu i u poznih se fazama bolesti raširi na živčani sustav (i druga tkiva – kosti, bubrege, ožilje…) i uzrokuje na desetine različitih od blagih do ozbiljnih tegoba na živčanom sustavu. Točno tako se ponaša i živčani mijazam ( syphilinum ).

Glavna karakteristika tog mijazma je tendencija ka uništenju i degeneracija u svim oblicima. Od svih mijazama živčani je najrazorniji, jer je najdublji. Kod ljudi sa tim mijazmom sve izgleda dramatično. Živčani sustav je slabost, što znači, da budu i tegobe u životu obično vezane na živčani sustav.  Može pogoditi i kožu, što je tipično kod jako snažnih oblika osipa. Tegobe se tipično pogoršaju noću, na toplome i na moru, obično su povezane sa ekstremnim umnim i tjelesnim nemirom skupa sa intenzivnom razdražljivošću. Tipični su različiti poremečaji i degeneracije tkiva, ulkusi, apscesi, čirevi, kronična ljetna astma, teške neurološke bolesti (epilepsija, multipla skleroza, Parkinsonova bolest, paraliza…); česti su urođeni poremečaji  (6 prstiju, deformacija zubi, skolioza, deformacije kostiju…); sklonost ka psorijazi; sklerozne bolesti (propadanje slušnih koštica, zubiju…); razvojne smetnje; nesanica (probude se brzo iza ponoći i ne mogu zaspati do 6h).

Česti oblik živčanog mijazma je teški oblik osipa, koji se može pojavljivati na cijeloj površini kože i nekih sluznicah i sliče na ulkuse. Ulkusi imaju često lagano sivkasto do ljubičastu boju i iz njih često se izlučuje žučkasta tekučina sa neprijatnim mirisom. Tipični so i apscesi na koži ili svrbeči hrastasti osipi (pojedinačni ili u skupini), koji mogu podsječati na herpes. Tipično se pojavljuju na licu i prsima.

Još nešto psiholoških karakteristika i tegoba: eksplozivnost, pretjerane reakcije, živčanost, izvana inaće jako mirni i kontrolirani ljudi ; problematična djeca (neukrotljivi, grizu, vrište, galame); strah od tame, noći, od bacila ( cijelo vrijeme mogu se prati ); mogu imati izbiljne tegobe sa zatvorom (koji može ić toliko daleko, da peristaltika potpuno prestane); depresija, sklonost ka samoubojstvu, sklonost ka ovisnosti (u familijarnoj povijesti tipično nađemo alkoholizam); moguče jače psihološke smetnje (psihoze, paranoja, nasilje). Sifilitične osobe imaju jako pesimističan pogled na svijet. Duboko vjeruju, da stvari, koje su išle naopako, nije moguče više popraviti. Zato na sve situacije reagiraju nasilno, impulzivno i intenzivno. Izbijanje nasilja može biti usmjereno prema drugima i/ili prema samome sebi.

Prevladavanje mijazmi

Prevladavanje urođenih sklonosti je više ili manje domena homeopatije. Za svaki mijazam postoji poseban homeopatski pripravak, kojeg iskusan homeopat propiše u pravilnom redosljedu, u pravilnoj potenciji i u pravo vrijeme. Jer se radi o poseganju u genetiku i nasljeđene slabosti (o čemu konvencionalna medicina može samo sanjati), sa time se nije za šaliti. Tih nasljeđenih energija ne smijemo se dotaknuti, ako prije nismo razriješili energijske klupke blokada u protoku životne energije, koje su prouzročili ključni traumatski događaji u ljudskom životu.

Vesna Češek, Registrirana Homeopatkinja

Homeopatska terapija i homeopatske remedije nisu zamjena za lijećenje sa klasičnom medicinom! Za terapiju se odlučujete na vlastitu odgovornost!